Obojene Svetoj Margareti Mariji Alacoque
1673.-1675., Paray-le-Monial, Francuska
Pogledajte Srce koje je tako voljelo ljude da nije štedilo ničega, čak i iscrpljujući i potrošavajući Sebe, kako bi svjedočilo o svojoj ljubavi.
(Objava Svetoga Srca Sv. Margariti Mariji, 16. lipnja 1675.)
Poziv na Patnju
Sveta Margarita Marija Alakoque (francuski: Sveta Marguerite-Marie) rođena je 22. srpnja 1647. u Lauthecourtu, Burgundija (Francuska), u bogatoj i vjernoj obitelji.
Njen je poziv bio rani. U svojim memoarima svetica kaže da joj je već kao djetetu Bog pokazao “veliku ružnoću grijeha, koja me tako uplašila da mi je najmanji pogrešak bio neizdrživa muka.” Toj se dodala velika želja za molitvom i pokorom, uz veliko saosjećanje prema potrebnim i želju pomoći im.
Budući da joj je otac rano umro, majka Filiberta dala je malenu Margaret Mariju u samostan Siromašnih Klarisa. Šetajući tiho po klauzuri i promatrajući skromnost i duhovnost sestara, osjetila je poziv za redovnički život. S devet godina primila je Prvo pričešće, a njena želja za molitvom i zbirkom se značajno povećala.
Međutim, teško oboljevši, morala se vratiti kući majci, gdje je počelo teško razdoblje iskušenja. Bolest ju je mučila četiri godine, spriječavajući je da hoda. Nakon obećanja Blaženoj Djevici, oporavila se, ali njena patnja samo promijenila oblik. Majka joj je povjerila rođaku koji je upravljao obiteljskim imanjem, i morala se podrediti tom nesocijalnom i osjetljivom rodbinu koji joj nije dao ni osnovne potrebe.
Bog je to dozvolio da bi ju upoznao s odricanjem i pripremio za poziv na iskupljenje kojeg će joj ponuditi godina kasnije. Primljena s primjerom strpljenja, njene rane patnje ojačale su je na putu svetošću. Uistinu, umjetnost postajanja svetim sastoji se u tome da se dostigne krajnji cilj života putujući dugom i gorkom stazom patnje.
Već u ovom razdoblju svetica je primila izvanredne mistične milosti. Imala je blisku vezu s Isusom pratenu vizijama: “Spasitelj je uvijek bio prisutan pod likom Razapetog ili Ecce Homo, noseći svoj križ; ta slika u meni je probudila tako mnogo saosjećanja i ljubavi prema patnji da su mi sve njegove patnje činile lakšima kada sam ih usporedila s željom koju osjećam da trpim kako bih se podudarala s mojim patnim Isusom.” Kasnije će reći, “Bog mi je dao toliko ljubavi prema križu da ne mogu živjeti ni trenutak bez patnje; ali patiti u tišini, bez utjehe, olakšanja ili saosjećanja; i umrijeti s ovim Gospodarom moje duše pod tegom svih vrsta uvreda, poniženja, zaborava i prezira.”
Njezina nevinost ne smije nas navesti na misao da je Margaret Mary bila savršena od samog početka, a kamoli da je bila luda i glupa lutka kao što ju ponekad prikazuju slatki i netočni biografiji. Umjesto toga, suvremeni svjedoci opisuju živahnu i oštrou djevojku sklonu zabavi, privučenu društvenim životom i traženu od mladića kao dobru potencijalnu nevjestu. Kratko rečeno, bila je djevojka svoga vremena i okruženja s svojim manama ali i tajnim željama koje su rasle unutrašnjosti te odlučnošću da ih ostvari jer ju je Providencija izabrala za posebnu misiju.
Vidjevši njezinu sklonost prema religioznom životu, obitelj je odlučila povjeriti je ursulinskom samostanu u kojem je živjela njena tetka s majčine strane kojoj je bila vrlo bliska. Ali Margaret Mary odbila je, dajući svojoj tetki odgovor koji otkriva njezinu veliku želju za savršenstvom: “Ako bi se pridružila vašem samostanu, to bih učinila iz ljubavi prema vama; ali ja želim ulaziti u samostan bez rođaka ili poznanika kako bih bila redovnica isključivo radi Boga.” Tu odluku potaknula je unutarnji glas koji joj je upućivao: “Ne želim te tamo, nego u Svetu Mariju,” ime Samostana Posvete u Paray-le-Monial.
Tako se završio njezin probni period: sada može postati redovnica posvetnice u samostanu koji joj je Providencija odredila. Primljena kao novakinja 20. lipnja 1671., obukla je redovnički habit 25. kolovoza iste godine i položila zarede 6. studenoga 1672. u dobi od 25 godina.
Od Rane na Božjem Srcu
Kao redovnica, Margaret Mary je ozbiljno težila napretku u duhovnom životu, vjerujući da će propasti svoj poziv ako ne postane svetica brzo. Njezina hrabrost privukla je Božju naklonost, koji joj je dao čuti ove unutarnje riječi: “Tražim žrtvu koja se želi žrtvovati kao gostija u posvećenju za ostvarivanje mojih planova.” Odgovorivši na ovaj poziv, uskoro je primila mnoge velike mistične milosti.
Ona tako opisuje prvo pojavljivanje Spasitelja, koji ju je pripremao za naredne objave: „Čim sam otišla moliti se, Isus mi se pojavio prekriven ranama i zamolio me da pogledam ranu na njegovoj svetom Strani: bezdno iskopana ogromnim strijelom ljubavi…. To je prebivalište svih onih koji ga vole…. Ali jer je ulaz mali, kako bi ušli morali postati mali i odjeći se svoga.” Ukazujući na svoje rane, Isus je rekao ove oštre riječi: “Pogledajte u kakvom stanju su moj izabrani narod doveo Mene, one koji sam određivao da umiruju pravdu, ali me tajno proganjaju! Ako se ne pokaju, teško ću ih kazniti. Čuvajući svoje pravednike, sve ostale će žrtvovati bijesu moga gnjeva.”
Svetica je razmatrala ranu na Strani, ali još uvijek ne i onu na Srcu, dotad skrivenom unutra. To joj je omogućilo četiri nebeska objave primljene između prosinca 1673. i lipnja 1675., dok je bila u obožavanju Blagoslovljenog Sakramentalnoga.
Obavijesti Svetoga Srca sv. Margariti Mariji
Od mnogih obavijesti koje nam je Gospodin Isus Krist otkrio svetoj Margareti Mariji Alacoque u korist duša posvećenih Njegovu Svetom Srcu, glavne su sljedeće:
♥ Dati ću im sve milosti potrebne za njihovo stanje u životu.
♥ Dati ću mir u njihovim obiteljima.
♥ Utješiti ću ih u svim njezinih teskobama.
♥ Bit ću im utjeha u životu i osobito u smrti.
♥ Obilno će blagosloviti sve njihove poduhvate.
♥ Grešnici će u Mojem Srcu naći izvor i beskrajni ocean milosti.
♥ Hladne duše postat će vrućima.
♥ Vruće duše brzo će dostignuti veliku savršenost.
♥ Blagoslovit ću mjesta gdje se slika Mojega Svetoga Srca izlaže i štuje.
♥ Svećenicima dati ću moć da dotaknu najotvrdnije srca.
♥ Osobe koje šire ovo štovanje, njihova imena će vječno biti zapisana u Mojem Srcu.
♥ U izobilju milosti svoga Srca obećavam vam da će moja svemoćna ljubav dodeliti svakom onome ko primi Pričešće na Prve petke, devet uzastopnih mjeseci, blagodat konačnog pokajanja: neće umrijeti u mojem gnjevu niti bez da prime sakramente; i moje će Srce biti im sigurno utvrda u tom posljednjem času.
