Noć sam provela pateći u bolovima. Zatim je došao Anđeo i rekao: „Ja sam Gospodnji Anđeo. Želim da pođeš sa mnom. Moraš nešto svjedočiti.“
Mislila sam da će me opet odvesti u Čistilište, kao što obično čini. Ali umjesto toga, hodali smo i hodali dok nismo se našli u Crkvi. Unutra je bilo nekoliko svetih ljudi. U središtu ove crkve, netko je ležao na zemlji, prekriven dugom, šarenom tkaninom. Iako nisam mogla vidjeti Njegovo Lice, odmah sam znala da je ta osoba naš Gospodin Isus.
Klutnula sam na koljena, približila se našem Gospodinu i nježno malo podigla rub prekrivača. Naš Gospodin je bio živ. Pružio je ruku tražeći moju. Dotaknuo mi je ruku.
Upitala sam: „Gospodine Isuse, zašto ležiš na zemlji? Što Ti se dogodilo?“
Odgovorio je: „Valentina, dijete Moje, odlučili su da će Me odvesti i zamijeniti Moje Srce nekim čeličnim predmetom.“
Gospodin mi je pokazao taj predmet u viziji. Vidjela sam čeličnu žicu koja se uvija, savijenu u obliku srca i prekriva Njegovo Presveto Srce. Žele zamijeniti Njegovo Presveto Srce ovim čeličnim predmetom.
„Što!“ rekla sam u šoku.
„To je ono što sada žele učiniti“, rekao je.
Upitala sam: „Ali tko su ti ljudi? Ne mogu to učiniti.“
Činilo se kao da naš Gospodin nema nikakvu riječ u onome što se događalo. Samo je ležao tamo.
Pogledala sam oko sebe i vidjela Presvetu Majku kako stoji u kutu, glave pognute i okrenuta u tuzi. Izgledala je jako potresena.
Dok sam gledala oko sebe, svuda su se odjednom pojavili cvjetovi. Svježi cvjetovi ukrašavali su pod, a čak su i zidovi bili prekriveni prekrasnim svježim cvjetovima. Većinom su bili bijeli s primjesama drugih boja i nalazili su se svuda oko mjesta gdje je naš Gospodin ležao, poput tepiha od svježeg cvijeća. Svi su oni bili za našega Gospodina Isusa.
Kad sam ponovno pogledala dolje, više nisam mogla vidjeti Tijelo našeg Gospodina Isusa, već samo mjesto gdje je ležao.
Upitala sam anđela: „Što sve to znači?“
Odgovorio je: „Vidiš koliko sada potkopavaju Isusa. Čovječanstvo ne voli Isusa. Ne vjeruju u Njega i drže Ga prizemljenim. Voljeli bi da On nema Presveto Srce, već da ga zamijene čeličnim predmetom.“
„Znaš li što to predstavlja? To znači da ne vjeruju da Bog postoji. Odguruju Ga i potkopavaju Ga. Žele izbaciti Boga iz društva.“
Rekla sam: „To ne mogu učiniti. Bog je Svemogući i Moćan.“
Anđeo je rekao: „Moraš reći ljudima da se mole i drže se svoje vjere, jer sada živite u vrlo, vrlo, vrlo lošim vremenima. To su bezbožna vremena.“
Kada sam s anđelom izašla iz te crkve, vani sam vidjela još cvijeća, ali on nije bio svjež. Već je venuo. To znači da unutra, u Božjoj prisutnosti, postoji život. Dok vani, bez Boga, života nema.
Anđeo reče: „Vidiš naš Gospodin, kako pati. Valentina, zato sam te dovela tamo. Moraš utješiti našeg Gospodina. Prihvati patnju koju ti On daje i reci ljudima da se pokažu i povjere u našeg Gospodina, bez obzira na to što ti društvo govori da Boga nema. Moraš vjerovati u Boga.”
Ova poruka ispunila me je dubokom tugom i preplavila me emocija.
Ljudi često traže samo za sebe, ne prnoseći svoju patnju našem Gospodinu. Umjesto toga, trebali bi pokušati utješiti našeg Gospodina sjedinjujući svoju patnju s Njegovom.