nedjelja, 28. ožujka 2021.
Poruka Gospe Kraljice i Poslanice Mira komunicirana vidjelcu Marcosu Tadeu Teixeiri
Radite za svoju osobnu konverziju
Dragi djeco, danas vas opet zovem na konverziju. Ovo je povolno vrijeme za konverziju. Radite za svoju osobnu konverziju, jer kada počnu se događati tajne, konverzija će biti nemoguća.
Svijet je završio potonuti u blato grijeha, apostazije i bunta protiv Boga i njegovog zakona ljubavi. Mladost je završila potonuti u blatu ovisnosti, grijeha i propasti. Ni djeca, obitelji ni duše posvećene Bogu, koje su, izdavši zavjetove koje su dali Gospodu i meni, valjali se u blatima grijeha, apostazije i poroka, nisu izbjegle.
Koliko je velika pustoš svijeta, koliko je velik ruševin i duhovna bol svih vas! Jedini lijek za spas ovoga siromašnog čovječanstva jest poslušnost mojim porukama i molitva moga Ružarca.
Posluškajte moje poruke i molite moj Ružarac za vaše dobro, širite moje poruke cijelom svijetu, stvarajte molitvene cenakule svuda, da se duše izliječe od toga mnogo grijeha i duhovne boli.
Samo s vašim "da" Bogu i konverzijom možete spasiti svoje duše.
Nije dovoljno moliti se i biti loša osoba, potrebno je moliti se i imati dobru narav: voljeti Boga, voljeti susjeda, uzgajati u srcu ljubav prema molitvi, ljubav prema kršćanskim vrlinama, ljubav prema dobra.
Morate svaki dan naporiti se da iskorijenite svoje mane i postanete bolji ljudi. Tada će molitva biti ugodna Bogu, prihvatljiva od njega i proizvesti duboke milosti u vašem životu.
Bog čeka vaše "da" i odluku. Ne kašljajte, odgovorite, prije nego je prekasno!
Čovječanstvo je pustilo da moja pojavljivanja u Castelpetrosu i Umbe padnu u zaborav, zbog čega mi srce neprestano probadaju mačevi boli.
Samo moj mali sin Marcos se brinuo za moja pojavljivanja i pokušavao ih proglasiti i voljeti putem snimaka koje je napravio.
Pomozite mu da bolje proglase moja Pojavljivanja u Umbeu i Castelpetrosu svim mojim djetima, jer ovisi o tome spas mnogo duša.
Dajte 6 filmova moga pojavljivanja u Castelpetrosu (Glasovi s neba #26) mojim djetima koji to ne znaju, i 6 diskova mog pojavljivanja u Umbeu također.
Napadnite mog neprijatelja s meditiranim Ružarcem #6, dajte ga 5 mojih djece koji to ne znaju, i molite se za njega četiri dana zaredom.
Ja sam s tobom i pratim te na putu patnje i nikad te ne ostavljam.
Tebi, moj maleni sin Marcuše, koji si tako mnogo radio i objavio ova moga pojavljivanja, sad dajem 68 posebnih blagoslova.
A tvojem ocu Carlosu Tadeju sada dajem 138,249 posebnih blagoslova koje će primati svaki sreda za jednu godinu, plod zasluga filma o mome Pojavljivanju u Castelpetrosu i meditiranog ružanca #6 koji si mi napravio prije mnogo godina.
Blagoslovljavam te ljubavlju i blagoslavljam sve vas, moja djeca: iz Castelpetrosa, Pontmaina i Jacareíja.
Utiši moj veliki bol, ukloni mačeve boli iz mog srca s pokorom i širenjem mojih poruka."
GOSPA NAKON DODIRA RELIGIJSKIH PREDMETA
(Blagoslovljena Marija): "Kao što sam već rekla, gdje god jedan od ovih ružanca stigne tamo ću ja biti živa i s sobom nositi velike milosti Gospodnje.
Mir vama, djeco moje, idite u miru Gospodinov."
(Marcos): "Najdraža Majko na Nebu, htio bih te pitaš što želiš da uradim Veliki petak: Put križnog puta, Cenacle ili tisuću Zdravstvuj Marijo? Koje ti više dopada?
Također sam želio pitati hoće li otac Adrijanine Marcelo iz Guarulhosa, Marcelo Azevedo, da je njegov otac dobro?
Reći ću da.
Borit ću se da uradim da.
PORUKA GOSPE OD 28.3.2021
Pojavljivanje u Castelpetrosu - Isernia - Molise
Prvo Pojavljivanje
I ovdje, kao i u Lourdesu i Fatimi, izabrala je ponizne: Bibianu Cicchino, tridesetpetogodišnju, jednostavnu i poštenu seljanku rođenu i stanovnicu Castelpetrosa, te Serafinu Valentino, tridesettrogodišnju, također rođenu i stanovnicu Castelpetrosa.
Dana 22. ožujka 1888., dok traži izgubljeno jagnje, Bibiana privučena sjajem koji izlazi iz špilje približa se i odmah je ugrađena u nebesku viziju: Blagoslovljenu Djevicu poluklečeću s ruku ispruženima i očima okrenutim prema nebu tu je, u činu molitve i žrtvovanja; pod njenim nogama leži mrtvi Isus prekriven krvavim ranama.
Vijest o pojavljivanjima proširila se brzinom munje kroz Castelpetroso i širila se u nizu valova na sve okolne gradove i regije. Tisuće vjernika, kao da su pogodeni udarom struje, osjetili su potrebu hodočašća do špilje Cesa tra Santi i njihov broj je rastao dan za dnem: brdo je uskoro dalo utisak ljudskog mrava. Nekoliko dana nakon pojavljivanja, oko 4000 hodočasnika došlo je u Cesa tra Santi u jednom danu.
Biskup Francesco Palmieri
Biskup Francesco Palmieri, biskup Bojana, pri prvom pojavljivanju tih izvanrednih događaja odmah je stavio Cesa tra Santi pod kontrolu i naredio prvi predpočetni postupak za istraživanje navodnih pojavljivanja. Kasnije je sam Sveti Otac Leo XIII, iako usmeno, imenovao ga Apostolskim Delegatom, povjerivši mu zadatak da obavi inspekciju špilje Pojavljivanja u ime Svete Stolice.
Ujutro 26. rujna 1888., biskup je otišao do špilje Cesa među Svetima, i on također je imao milost vidjeti Majku Bolova, istog držanja kojeg su opisale prve dvije vizionarke. Ovo su njegova tekstualna riječi: "S radosnim duhom mogu potvrditi da su znamenja Castelpetrosa posljednji tragovi Božje Milosti, kako bi zavodene vratile na pravu stazu. Ja također možem svjedočiti da sam, kad sam otišao na to sveto mjesto, usredotočen na molitvu, imao pojavljivanje Djevice".
Biskup Palmieri govori u punom prihvaćanju fenomena Castelpetrosa koji se uklapaju u božanski plan a ne u okvir histerije i iluzija.
Tisk je odmah odjeknuo činjenicama iz Castelpetrosa: "Il Servo di Maria", dvomjesečni marijanski časopis objavljen u Bologni od Služavki Marije i nekih laika, bio je jedan od prvih koji su objavili i širili vijesti o Pojavljivanjima, nastavljajući kasnije, s točnom vjernošću, držati svoje čitatelje informirane o događajima koje se ovdje zabilježavaju. Urednik časopisa, Carlo Acquaderni, u studenom 1888. otišao je na blagoslovljenu stijenu zajedno s sinom Augustom: u srcu oca velika nada da će dobiti izlječenje sina, osuđenog umrijeti od tragičnih posljedica neizljevne bolesti, tuberkuloze kosti. Vjera, kada je čvrsta, istinita i iskrena, može samo ostvariti čuda: August se čudesno izvijestio!
Prvi Kamen
U eksploziji svoga entuzijazma za oporavljanje zdravlja sina, Carlo Acquaderni, kroz marijanski časopis kojim upravlja, pokreće apel na sve vjernike Gospe od Žalosti da prikupe darove koji će se koristiti za izgradnju "kapelice, oratorija" - kaže on - na tom mjestu blagoslovljenom posebnim prisustvom Marije.
Njegova želja je u skladu s onaškom biskupa Palmieria: gradnja svetišta u čast Gospe od Žalosti jedno je od središnjih točaka razvojnog programa kojeg biskup Palmieri crta za Cesa tra Santi. Sveti Otac, obaviješten od biskupa o inicijativi, odobrava i blagoslovi. Acquaderni, nakon dogovora s biskupom, počinje svoj rad na prodiranju i podizanja svijesti za izgradnju Svetišta. Pokret se proširio kao požar. Na početku veljače 1890. inženjer Francesco Gualandi iz Bologne, zadužen za planiranje hrama, već je predao projekt i crteže. Pripremni radovi za polaganje prvog kamena počinju te na 28. rujna 1890., u prisutnosti otprilike trideset tisuća ljudi, u atmosferi radoznalosti, intenzivne molitve, vjere i žarke očekivanja, biskup Palmieri polagao je prvi kamen koji označava početak radova.
Izgradnja Svetišta odvijala se kroz generozne darove vjernika te je vidjela izmjenična razdoblja intenzivnog i brinutljivog rada s razdobljima prekida i kriza.
Činjeneći da takav zahtjevni posao bude dovršen, iako u dugotrajnim godinama, sa malo sredstava i malim financijskim resursima, pokazuje esencijalnu ulogu Providencije.
Na 6. prosinca 1973., na zahtjev biskupa Molisea, Sveti Otac Pavao VI izdao je dekret proglasivši Blagoslovenu Djevu Mariju Žalosnu, štovanu u Svetištu Castelpetrosa, PATRONICOM MOLISEA.
Poruka Gospe od Žalosti iz Castelpetrosa
Što je poruka koju je Gospodin željela ostaviti Italiji i cijelom svijetu kroz ukazanja u Castelpetrosu? U Lourdesu zatražila je molitvu i pokoru, a u Fatimi također žrtve za grešnike te pokazala Sveti ružarac kako bi se dobilo bilo koju milost. U Castelpetrosu Gospodin nije govorila, ili bolje rečeno, govori kroz svoje držanje. U ukazanjima iz Castelpetrosa, Gospa je u vrlo različitom položaju od onoga kojim se obično predstavlja Gospa od Žalosti, posebno narodnom pobožnošću: i ovdje njeno lice iskazuje neizmjernu bol, ali ona je u kraljevskom držanju svećeničke majčinstva; poluklečeći, njene ruke su proširene u činu darovanja: ponudi Isusa, plod svoje utrobe, Ocu kao Žrtvu iskupljenja za grijehe čovječanstva. Svjesna iskupiteljske misije Isusove, koji mora otkupiti čovječanstvo upravo kroz patnju, pred Raspećim Sinom ona "već ljubazno pristaje na žrtvovanje žrtve koju je rodila", kako kaže Lumen Gentium (n. 58), prihvaća Volju Oca, udružujući se s Isusovim iskupiteljskim žrtvom.
Ovaj stav Gospe potvrđuje teološku istinu: Bog je udružio Blagoslovljenu Djevicu radu Otkupiteljstva i ona, potpuno se prilagođavajući ovom volji, svojim patnjama prihvaćenim i ponuđenim postala je Sutorčica ljudskog roda. Sve žrtve i tuge koje su prinosile, sve suze i sve žrtve i boli koje su prinosile, sve suze i patnje Gospe od Bolova, koja su dosegle vrhunac u trenutku smrti Isusa, Bogovom blagoslovom, pratili su cijelu ljudsku rasu, u jedinstvu s patnjama Otkupitelja, "miješane", možda bi se reklo, sa samim Kristovim patnjama.
Poruka Castelpetrosa je vrlo duboka i poziva nas da razmislimo o Marijinoj sutorčkoj boli, o preobilju i preljevanju njene ljubavi majke: kao Sotorčica Majka, ona nas je rodila u život milosti uz cijenu neizrecivih patnji.
Gospa od Castelpetrosa naučila nas je nužnosti surađivanja s Kristovim patnjama kao što je rekao Sveti Pavao. Pojava ju je prikazala u kraljevskom stavu svećeničke majčinstva; poluklečeći, ruke prostirene u činu prinošenja: ona ponudi Isusa, plod svoje utrobe, Ocu kao Žrtvu iskupljenja za grijehe čovjeka. Bog je udružio Djevicu radu Otkupiteljstva i ona, potpuno se prilagođavajući ovom volji, svojim patnjama prihvaćenim i ponuđenim postala je Sutorčica ljudskog roda. Ovo je poruka Castelpetrosa: Sveta Marija, kao Sotorčica Majka, regenerirala nas je u život milosti uz cijenu neizrecivih patnji.
Izvor: www.mariadinazareth.it